Maly Theatre
kostimograf
Irina Cvetkova
scenograf
Aleksej Poraj-Košic
dizajn svjetla
Vitalij Skorodumov, Ekaterina Dorofejeva, Pavel Jefimov
sound
Juri Valivov, Ala Tihomirova
glazbeni aranžman
Mihail Aleksandrov
glazba Johann Sebastian Bach, Johannes Brahms, Igor Dunajevski, Wolfgang Amadeus Mozart Gianbattista Pergolesi
glume
Tatjana Ščuko, Sergej Vlasov, Tatjana Raskazova, Ekaterina Rešetnikova, Irina Demič, Vera Bikova, Nina Semenova, Jelena Vasiljeva, Ljudmila Motornaja, Ina Stepanova, Adrijan Rostovski, Vitalij Pičik. Natalija Kalinjina, Vladimir Artemov, Lija Kuzmina, Irina Nikulina, Anatolij Kolibjanov, Vladimir Seleznev, Svetlana Gaitan, Mihail Aleksandrov, Ana Černova
Dramsko kazalište Maly - Kazalište Europe Sankt Peterburg, Rusija Maly Teatr of Saint Petersburg - Theatre of Europe, Russia
LEV DODIN
Jedan od najpoznatijih ruskih modernih redatelja kako u zemlji tako i u inozemstvu, Lev Dodin rođen je 1944. godine u Sibiru. Nakon Drugoga svjetskog rata obitelj se preselila u Lenjingrad, gdje Dodin od tada živi. Nakon sudjelovanja u radu amaterskih kazališnih družina, primljen je na Kazališni institut u Lenjingrad gdje je studirao kod Borisa Zona, učenika Stanislavskoga. Po završetku studija postao je gost- redatelj mnogih uglednih skupina poput Moskovskoga umjetničkog kazališta i Boljšoj teatra.
Njegov prvi redateljski uspjeh bila je predstava “Čovjek se uvijek sa sobom dogovara” po tekstu Aleksandra Ostrovskog, u neovisnoj produkciji; poslije režira djela Valentina Rasputina, Karela Čapeka, Tennesseea Williamsa, Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Njegovo postavljanje “Kuće” Fjodora Abramova priskrbilo mu je slavu u Rusiji. Dodin je 1983. preuzeo mjesto umjetničkog ravnatelja Dramskog kazališta Maly.
“Istina” u sovjetskoj umjetnosti definirana je unutar preciznih granica koje se nisu smjele prelaziti i samo ih se malo ljudi usudilo prijeći. Lev Dodin bio je jedan od tih. Svojom je umjetnosti istraživao “istinu” o čovjeku i svijetu koji ga okružuje, a za to je izabrao siguran i moćan put: sjajnu književnost, prije svega velike ruske klasike.
Uz rad u Dramskom kazalištu Maly, Lev Dodin već dvadeset godina predaje na Kazališnom institutu u Sankt Peterburgu, odgajajući generacije glumaca. Mnogi glumci Dramskog kazališta Maly bili su mu studenti.
Dramsko kazalište Maly osnovano je u Lenjingradu 1944. godine. Kazalište je bilo smješteno u ulici Rubinstein i imalo je stalni ansambl. Pažnja kojom je praćeno kazalište posljedica je ugleda Jefima Padve, njegovoga prvog ravnatelja. On je oko sebe okupio grupu mladih glumaca i redatelja, među njima i Leva Dodina. Dodin je u Dramsko kazalište Maly doveo svoje najbolje studente iz Kazališnog instituta s kojima je 1976. počeo raditi na tekstovima nekolicine suvremenih autora. Tijekom godina, veze između Dramskog kazališta Maly i Kazališnog instituta postale su čvršće: mnoge predstave koje su nastale u školi postale su dijelom stalnog repertoara kazališta te se i danas redovito izvode. No, na taj način stvorena je i nova skupina umjetnika koji su razvili novi jezik temeljen na njihovom zajedničkom iskustvu.
Dramsko kazalište Maly gostovalo je na mnogim svjetskim festivalima te u gotovo svim europskim
MOSKOVSKI ZBOR
Ljudmile Petruševske, autorice zajedljivih kratkih priča i kazališnih komada, pripovijeda o životima, nadama i snovima, ali i o okrutnostima, oholosti i zlostavljanju stanovnika komunalke, zajedničkog stana u Moskvi 1956/1957.
Živopisnu skupinu osoba koje nastanjuju taj mikrokozmos interpretiraju izvrsni glumci Dramskog kazališta Maly. Predstavu su postavili Lev Dodin i njegov bivši student Igor Konjev.
“Ljudmila Petruševska, koja se ubraja među najvažnije suvremene ruske dramatičarke, autorica je puna ljudskosti i iskrenosti. Razdoblje o kojem govori već je prošlost, ali je to i vrijeme u kojem se oblikuju izvori naše sadašnjosti. Postavljanjem Moskovskog zbora pokušao sam se sjetiti godina svoga djetinjstva i adolescencije. Za mene je to vrlo posebna predstava i nadam se da će publika otkriti njezinu naklonost prema ruskom narodu”, bilježi Lev Dodin.
Moskovski zbor osvjetljava razdoblje 20. kongresa Komunističke partije (koji je počeo dovoditi u pitanje Staljinov kult) tračkom povijesti što prodire kroz osobne teme ispisane iz komunalke.
Prati sudbinu triju generacije moskovske obitelji na početku Hruščovljeve epohe: u malom stanu Lika čeka povratak svoje sestre i nećakinje, konačno slobodan nakon što je režim zatvorio Staljinove gulage. Dolazak tih dviju žena uvodi nas u priču o obitelji koji preživljava u bolnoj zbilji. Istodobno, drugi stanari komunalke osnovali su zbor pokušavajući pobijediti na pjevačkom natjecanju čija jr prva nagrada putovanje u privlačni i “prijelazni” Berlin tog vremena.
Veliki zborni spektakl obilježen je autentičnom poetikom Dramskog kazališta Maly.
