BLACKLAND
| Autori: | Anna Veress, Andras Jeli, Mark Moldvai, Árpád Schilling, Istvan Tasnadi |
| Redatelj: | Árpád Schiling |
| Pomoćnik redatelja: | Peter Toth |
| Dramaturgija: | Barbara Ari-Nagy |
| Scenografija: | Marton Agh |
| Kostimografija: | Kiss Julcsi |
| Rasvjeta: | Tamas Banyai |
| Producenti: | Balazs Eros, Mate Gaspar |
| Glume: | |
| Gergely Banki, Eszter Csakanyi, Jozsef Gyabronka, Laszlo Katona, Annamaria Lang, Zoltan Mucsi, Zsolt Nagy, Borbala Peterfy, Roland Raba, Lilla Sarosdi, Sandor Terhes, Tilo Werner, Attila Toth | |
| Produkcija: | Kretakor i Valley of Arts and Millenaris |
| Partneri: | MC93 Bobigny; Paradise Regained Festival (Nizozemska), Festival Passages (Francuska), THEOREM |
O redatelju:
Árpád Schilling rođen je 1974., a glumačku karijeru započeo je sa 17 godina. Godine 1995. osnovao je teatar Krétakör, prije nego što se upisao na Akademiju dramske umjetnosti u Budimpešti.
Za vrijeme studija radio je s glumačkom grupom iz Krétaköra i priredio osam zapaženih predstava, među kojima i Brechtov Bal 1998. U kazalištu Katona József je sa studentima iz Narodnog kazališta u Strasbourgu također radio na nekoliko predstava, primjerice na Tasnádijevoj drami Javni neprijatelj i Čehovljevoj drami Bez oca / Platonov. Njegove inscenacije klasičnih djela, suvremenih drama, improvizacija i adaptacija romana karakterizira fokusiranje na glumce i izbjegavanje prepoznatljivosti stila. U neke od predstava koje je priredio u kazalištu Krétakör ubrajaju se: Tasnádijev NEXXT, Molnárov Liliom, The Possessed / Demoni (prema djelu Vještice iz Salema Arthura Millera), W – Worker's Circus (Radnički cirkus prema Büchnerovu Woyzecku, proglašen najboljom stranom predstavom u Kanadi 2004.), Büchnerova Leonce i Lena, zatim Fatherland, my all (Hazám Hazám), Galeb, Molièreov Mizantrop, BLACKland (Crna zemlja, FEKETEország), Schimmelpfenningov Before - After (Prije - poslije u koprodukciji s kazalištem Katona Jószef), Jerofeyeva Valpurgina noć u berlinskome teatru Schaubühne, Shakespeareov Rikard III. u milanskome Piccolo Teatro, Hamlet u Burgtheater Kasino u Beču, Tasnádijeva Fedra na festivalu u Salzburgu 2005., projekt The Astronomer's Dream (San astronoma) u sklopu umjetničkog festivala i hamlet,ws u Budimpešti.
Od njegovih filmova ističu se NEXXT (2001.), No comment (Bez komentara, 2003.) i Overborder (2004.), s kojim je sudjelovao na venecijanskoj Mostri i koji je proglašen najboljim europskim kratkim filmom na festivalu Angers.
Predavao je na Fakultetu scenskih umjetnosti u Budimpešti i na pariškome konzervatoriju te drži brojne radionice diljem Europe.
Godine 2005. dodijeljena mu je prestižna nagrada Stanislavski za režiju Galeba.
Novije predstave:
|
|
„Uvijek sam želio biti glumac. Dokazati pred kamerama i na pozornici da postojim. Što govorim, kako i zašto nije bilo bitno. Bila je važna samo činjenica da to izgovaram – bio je to čisti ekshibicionizam. Komu sam se htio dokazati? Vjerojatno majci, kao i svim ženama. Na kraju nisam postao glumac. Redatelj sam i kao takav uvijek pokušavam nešto reći, umjesto da samo stojim na pozornici. Ali zato najprije moram proniknuti u sebe. Svaka predstava je novi korak u dubinu duše. To nije teorija, to je djelovanje. A gledatelji kupuju ulaznice kako bi uživali u mojoj tjeskobi. Bar se nadam.“
O predstavi:
BLACKland je kolektivno ostvarenje glumačke skupine Krétakör. Riječ je o mračnoj, grotesknoj i satiričnoj viziji današnje Mađarske, ali kao i svako vrhunsko djelo govori o univerzalnim pitanjima svijeta. Prizori su zasnovani na SMS porukama sakupljanim od 1. siječnja 2004., koje u 160 znakova opisuju dnevne vijesti i konfrontirane su s proznim i poetskim tekstovima iz tzv. visoke literature. Taj je materijal glumce potaknuo da improviziraju prizore i glazbene brojeve koji ne pripadaju tradicionalnom kazalištu, nego apsurdnoj zabavi, svojevrsnoj ceremoniji inicijacije. BLACKland je nastavak ranijeg Schillingova projekta Fatherlanda – a umjesto pripovijedanja, nepovezane i rimovane, suprotstavljene i analogne scene uobličene su u glazbenu strukturu.
BLACKland se šali na račun vijesti iz Mađarske. Korupcija vlade. Desničarski ekstremisti.
Senzacionalna umorstva. Pravo na pobačaj i moralne dileme. Krétakor i njegov umjetnički ravnatelj
Árpád Schilling vjeruju da je Mađarska doista crna zemlja. „Crna do kosti, crna do srži“, kaže jedan redak.
Mađarska je na Olimpijskim igrama 2004. godine pretrpjela skandal kad su njezini sportaši osumnjičeni za
konzumaciju nedopuštenih supstancija i podvrgnuti testovima. Jedan je olimpijac pokušao izbjeći istragu
rekavši da se ne može pomokriti, pa su mu silom davali vodu dok nije „počeo surađivati“.
U predstavi nag muškarac ispija čašu za čašom vode, a suci mu zure u genitalije
dok se ne pomokri u posudu. To možda ne bi svatko smatrao zabavnim, no sa Schillingovom režijom publika na
premijeri valjala se od smijeha.
Na sceni odrasli ljudi glume djecu te se prema drugim odraslim ljudima odnose kao
prema djeci, pritom maltretirajući drugu djecu. Tu pozornicu zovu Mađarskom, ali zapravo misle na Europu i
cijeli svijet, pa tako i na mučenje zatvorenika u Abu Ghraibu. U jednom prizoru glumci pokazuju izuzetnu
hrabrost skinuvši se do gola, a razotkrivajući sebe razotkrivaju druge.
Krétakör podosjeća da se o sadašnjici mora govoriti izravno. Peter Brook je s Royal Shakespeare Company dramu „US“ prikazao na vrhuncu Vijetnamskoga rata. Time je neke pogodio u živac. Fina gospoda većinom su bili zgroženi time što je kao simbol samospaljivanja budističkih monaha na pozornici spaljen leptir. Nije ih bilo briga za daleke monahe, ali leptir ih je uznemirio. Eto nam licemjernog društva! Hoćemo li i mi gledajući Mađarsku prepoznati vlastite zablude?
KRETAKOR je skupina u koju je Arpad Schilling pozvao desetak umjetnika i nakon intenzivnog rada prvi put postavio roman »Strašna djeca« Jeana Cocteaua. Predstava nazvana »Velika igra« prvi je rad trupe čije je ime »krug kredom« izravna posveta Brechtu. Ime je prije svega odabrano zbog simbolike kruga koji označava okvir unutar kojeg se okupljaju ljudi. Kreda označava i efemerni karakter, nešto što brzo može biti izbrisano. Krétakör je do danas, unatoč brojnim priznanjima u inozemstvu i osvojenim nagradama u zemlji, ostao izvan matice mađarskoga repertoarnog kazališta, ali je očuvao mobilnost ideja i kazališne inovacije, ostvarujući opsežan broj naslova. Grupa danas okuplja glumce različitih generacija.