SMRT TRGOVAČKOG PUTNIKA
| Autor: | Arthur Miller |
| Redatelj: | Luk Perceval |
| Dramaturgija: | Maja Zade |
| Scenografija: | Katrin Brack |
| Kostimografija: | Ilse Vandenbussche |
| Rasvjeta: | Marc Van Denesse |
| Glume: | |
| Thomas Thieme | WILLY LOMAN |
| Carola Regnier | LINDA LOMAN |
| Bruno Cathomas | BIFF LOMAN |
| André Szymanski | HAPPY LOMAN |
| Ulrich Hoppe | BERNARD |
| Christina Geiße | THE WOMAN |
| Michael Rastl | CHARLEY |
| Marcus Schinkel | UNCLE BEN |
| Christian Schmidt | HOWARD WAGNER |
Predstava traje 110 minuta bez stanke.
O redatelju:
Luk Perceval je glumac, redatelj i umjetnički ravnatelj kazališta Het Toneelhuis koje je 1998. osnovao u Antwerpenu. Tu je između ostaloga režirao Shakespeareov maraton Ten oorlog (njemačka verzija prvi put je prikazana u salzburškome Festspieleu, pod imenom Schlachten! i predstavljena u berlinškome Theatertreffenu 2000. godine). Među njegovim ostvarenjima u Njemačkoj izdvajaju se: Čehovljev Višnjik (Schauschpielhannover), Traum im Herbst Jona Fossea (Komorno kazalište u Münchenu) i Shakespeareov Otelo u adaptaciji Feriduna Zaimoglua i Güntera Senkela (Komorno kazalište u Münchenu). Od opera je režirao: Tristan i Izolda (Staatsoper Stuttgart), VEC Markopolous (Staatsoper Hannover) i Vespers of Mary (Staatsoper Unter den Linden, Berlin). Početkom 2006. godine postao je redatelj kazališta Schaubühne.
Za više informacija posjetite Luk Percevalove osobne stranice.
Prikazano u teatru Schaubühne:
|
Berlinski Schaubühne slovi kao suvremen, ekperimentalan i internacionalan teatar. Osnovan je 1962. godine, a poznati redatelji tu su stvarali povijest njemačkoga kazališta, najprije na adresi Hallesches Ufer, a zatim i u njegovu sadašnjem domu na trgu Lehniner Platz.
Brojna svjetska gostovanja, nagrade i pohvale redateljima, predstavama i ansamblu svjedočanstvo su velikog uspjeha umjetničke ekipe pod vodstvom Thomasa Ostermeiera i Jensa Hilljea u promicanju teatra Schaubühne (Katharina Schüttler proglašena je glumicom godine za 2006., za ulogu Hedde u drami „Hedda Gabler“). Nijedno drugo njemačko kazalište nije prisutno na međunarodnoj sceni u tolikoj mjeri.
S Thomasom Ostermeierom i glavnim redateljima Lukom Percevalom i Falkom Richterom, Schaubühne nastavlja svoju tradiciju suvremenih i kritičkih interpretacija klasičnih djela od Molièrea i Shakespearea, preko Ibsena i Čehova, pa do Bertolta Brechta i Arthura Millera. Samu srž repertoara čine djela živućih autora. Tomu svjedoči preko 50 svjetskih premijera, kao i godišnje dramsko natjecanje za mlade i nove scenariste te Festival internacionalne nove drame (F.I.N.D.) na kojemu se prikazuju nova ostvarenja iz Njemačke i drugih zemalja u trajanju od jednoga tjedna svake godine.
O predstavi:Willy Loman je nakon 36 godina karijere trgovačkog putnika na rubu propasti. Vjerni kupci odselili su se ili pomrli, prodajne vještine mlađih kolega polučuju bolje rezultate od njegovih, a beskrajne vožnje koje taj posao iziskuje postale su mučenje. Nema mu bijega ni u osobnom životu: njegova davno odrasla djeca lijeni su propalice. Najstariji sin Biff koji je u tinejdžerskim danima obećavao kao nogometni talent, sanjari o mirnu životu na ranču i odbija da ga otac uvede u posao. Mlađi sin Happy oportunist je namješten preko veze, koji očajnički čezne za roditeljskom pažnjom i neprestance se smuca s kojekakvim ženama. Kad Willya otpusti novi, mladi poslodavac, on zapadne u egzistencijalnu krizu. Vidi samo jedan izlaz iz beznađa koje nalazi u bezdušnu kapitalizmu: samoubojstvo u vidu prometne nesreće, čime će obitelji omogućiti da započne novi život s odštetom od njegova životnog osiguranja.
Drama „Smrt trgovačkog putnika“, prvi put izvedena u New Yorku 1949. godine, prikazuje posljednje sate u životu Willya Lomana, tijekom kojih se depresija i očaj prepleću s prizorima povratka u sretniju prošlost ispunjenu nadom i velikim očekivanjima. Millerovo najpoznatije djelo socijalna je tragedija i priča o gubitku identiteta i generacijskom konfliktu. Tipični mali poduzetnik Loman postaje žrtva američkoga sna o uspjehu i bogatstvu, kao i svoga neuspjeha u ulozi oca.
U predstavi Luka Percevala radnja se odvija u današnjoj Njemačkoj, pakao je prisutan od samoga početka i naglašen grungeom i nogometnim citatima („samo je jedan Biffy Loman!“). Psihološki pristup je nepotreban jer Perceval otvara zatvorenu kazališnu atmosferu scenografijom gdje likovi često gledaju u istome smjeru (u televizor), a trenutke duševnog nemira prate trenuci bespomoći. Princip je jednostavan, ali pogađa u žicu.
Perceval i scenografkinja Katrin Brack pronašli su upečatljiv način da san pretvore u kazalište koje govori o kapitalističkoj religiji razvoja – s kanticom za zalijevanje cvijeća na televizoru koji je poput oltara. Istodobno ilustriraju džunglu u kojoj je svatko prepušten sebi, gubi se i rijetko se kući vraća kao pobjednik.
Max Glauner u Freitagu piše: „Bez imalo teatralnosti, Percevalova Smrt trgovačkog putnika prava je kazališna poslastica.“