TROUBLEYN
Antwerpen, Belgija
ANOTHER SLEEPY DUSTY DELTA DAY
| tekst, scenografija, redatelj | JAN FABRE |
| koreografija | JAN FABRE, IVANA JOZIĆ |
| dramaturgija i asistent redatelja | MIET MARTENS |
| kostimografija | LOUISE ASSOMO |
| svjetlo | JAN FABRE, HARRY COLE |
| tehnika | Harry Cole |
|
production/ tour management |
Sophie Vanden Broeck |
| izvodi | IVANA JOZIĆ |
| produkcija | Troubleyn/Jan Fabre |
| koprodukcija | Festival d’Avignon, Philadelphia Live Arts Festival, Napoli Teatro Festival Italia, Zagrebačko kazalište mladih & Festival svjetskog kazališta |
Predstava traje 55 minuta.
Jan Fabre osmislio je novi dramsko-plesni solo Another Sleepy Dusty Delta Day za hrvatsku izvođačicu Ivanu Jozić. Naslov je potekao iz legendarnoga hita iz 1967. godine „Ode to Billy Joe“ (Oda Billyju Joeu) Bobbie Gentry. I danas postoje brojna nagađanja u vezi s temom te tajanstvene country pjesme.
„Ode to Billy Joe“ govori o samoubojstvu. Mlada djevojka večera sa svojom obitelji. Njezina majka objavi da je Billy Joe skočio s mosta u smrt. Dok članovi obitelji prizivaju sjećanja na Billyja Joea, razgovaraju o svakodnevnim brigama i serviraju hranu, majka primijeti da je njezina kći naglo izgubila apetit. Postupno, zbog takva razvoja događaja, svladava nas znatiželja o neispričanome dijelu priče. Što su maloljetnica i Billy Joe imali zajedno? Jesu li se potajno viđali?
Jan Fabre odlučio je napisati Another Sleepy Dusty Delta Day u obliku pisma muškarca svojoj voljenoj. Rezultat je snažni osoban tekst koji naglašava pravo da se riješimo vlastita života, ili, točnije, da odlučimo o kraju vlastita života.
Fabre u predstavu unosi i autobiografske elemente, evocirajući i preispitujući sjećanja na smrt svoje majke. Precizan i snažan koreografski rad Ivane Jozić slavi čin poniranja u nepoznato i nestajanje tijela u materiji kao imanentno poetsko izvorište.
„Napisao sam tekst poslije smrti moje majke koja je uslijedila nakon četiri tjedna teške bolesti. Ovaj tekst u formi pisma govori o slobodi pojedinca da odlučuje o vlastitom završetku. S obzirom na to da je rođenje potpuno neovisno o našoj volji. Povod djelu bila je country pjesma „Ode to Billy Joe“ Bobbyie Gentry iz 1967. koja ima neke tajanstvene dijelove, a priča o samoubojstvu protagonista.“, kaže Fabre.
O eutanaziji ističe: „Da, ona može biti rješenje. Posebno stoga što se iz patnje može mnogo naučiti onda kada ju je moguće preživjeti, ali kada nema ništa poslije, čemu onda ona služi?“
JAN FABRE
Jan Fabre (rođen 1958. u Antwerpenu) poznat je kao jedan od najinovativnijih i najsvestranijih umjetnika današnjice. Djeluje kao performer, kazališni redatelj, koreograf, operni redatelj, pisac i likovni umjetnik. On je umjetnik koji širi horizonte svakog žanra kojim se bavi.
Kasnih sedamdesetih, kao vrlo mlad umjetnik, Jan Fabre je izazvao zanimanje svojim "performansima s novcem": zapalio je svežnjeve novčanica i njihovim pepelom crtao. U 1982. godini performansom „Kazalište kako se moglo očekivati i predvidjeti“ potresao je suvremenu instituciju kazališta. Nakon dvije godine svoju inovativnost potvrdio je predstavom "Moć kazališne ludosti". U međuvremenu je postao jednim od najsvestranijih umjetnika na međunarodnoj sceni. On probija postojeće kazališne kodove uvodeći ‘performans u stvarnom vremenu’ - koji se ponekad naziva i ‘živa instalacija’ - te istražuje radikalne koreografske mogućnosti kako bi unio osvježenje u klasični ples. Tijelo u svim oblicima predmet je njegovih istraživanja. Na Festivalu svjetskoga kazališta 2006. godine predstavio je performans “Anđeo smrti” s Ivanom Jozić.
