TG STAN
Antwerpen, Belgija
2 ANTIGONE
| tekst | Jean Cocteau / Jean Anouilh |
| režija i gluma | Natali Broods, Jolente De Keersmaeker, Tine Embrechts, Tiago Rodrigues, Frank Vercruyssen |
| scenografija i svjetlo | Thomas Walgrave |
| kostimografija | An D'Huys |
| posebna zahvala | Laurence d’Hondt |
| produkcija | tg STAN |
| koprodukcija | Théâtre Garonne, Festival d’Automne, Théâtre de la Bastille |
Predstava traje 2 sata i 15 minuta bez stanke.
STAN predstavlja 2 Antigone
Antigona koja izaziva bogove, prkosi smrti i preispituje uspostavljeni red stvari? Ili Antigona koja odbacuje uvriježena pravila društva i odbija činiti bilo kakve ustupke u ime života? Cocteau/Anouilh, 1922./1944., dvije različite verzije mita. Jedna je kratka, moćna i u herojskome stilu grčke tragedije. Druga je humanija, miriše na tlapnje i izdaje, očajnički egzistencijalizam. S Antigonama i 2 Antigone tg STAN suprotstavlja dvije verzije: različite mogućnosti scenarija, hirovite aspekte izbora i načine na koje povijest čovjeka navodi na krivi trag.
Možda su se odmah bacili na ono glavno i pridali veliku pozornost predlošku, ali ipak su ispričali nadahnjujuću priču o tome da treba slijediti srce. Kad inteligencija i humor postanu partneri kulture, pred nama su velike stvari. Ova izvedba može nam biti hrana za misli o repertoaru, donosi poznat, a opet nov materijal i promišljena je do zadnjeg detalja.
Četvero glumaca iskoristili su potencijal svojih akcenata, svaki se slog pretvara u muzičku notu.
Igraju Cocteaua - štoviše, Anouilha – bez ikakvih koncepcija, kao da su pred njima goli tekstovi, nedirnuti, željni da zadobiju smisao; odbacuju pretencioznost i uljepšavanje. Nema redatelja, scene i kostima. Nema zastora. Sve postaje neumjetnički, nestalno, nesigurno. Sve počinje ispočetka, sve postaje iskreno. Srušivši mehanizme kazališne iluzije, u tragediju su unijeli neviđene akcente. Glumac se otkriva u prvome redu, a ako je pomalo gojazan, ili ako je premršav, ako šepa zbog nesreće, to je sve što vidimo. On se odriče svih ukrasa i silazi sa starog prijestolja. Razoružan je, slobodan.
Konvencije tragedije i modernog novinarstva udružuju se ne bi li se uzburkale emocije. Ali to omogućuju samo glumci i njihova nehinjena živahnost, uvijek spremna da ide još dalje. Ispred dugačkog stola koji će poslije postati pozornicom, glumica iskorači s blagim smiješkom i najavi što će se večeras zbivati. Nema iščekivanja. Svi znamo priču. A onda, dok svjetlo na tlu riše zlatne trake, razotkriva se nezaustavljiva sudbina tvrdoglave mlade djevojke u kratkoj suknji i tenisicama, s plavom pletenicom i atletskim nogama. Svi su glumci sebi vjerni, doista sjajni, dok nas vode k vrhuncu emocija s dosad neviđenom čistoćom. Tragedija je rijetko kad tako lijepa.
Tg STAN
Osnovana 1989., skupina tg STAN okupila je mlade glumce koji su diplomirali na Kazališnoj akdemiji u Antwerpenu: Jolente de Keersmaeker, Damiaan De Schrijver, Frank Vercruyssen et Sara De Roo. Njihova je namjera bila nametnuti se kao grupa glumaca sa svojim nadahnućima, vještinama, slabostima. I početi zajedno istraživati dekonstrukciju kazališne iluzije, posvetiti se čistoj glumi, snažnom angažmanu prema dramskoj osobi i onome što nam ona pripovijeda.
Rezolutno posvećena glumcu, odbijajući svaki dogmatizam i klasifikacije - STAN znači S(top) T(hinking) A(bout) N(ames) - organizirali su vrlo eklektičan repertoar u kojem se salonske komedije Wildea i Shawa susreću s Büchnerovim intimnim dnevnikom i zapisima američkih aktivista. Bernhardt slijedi Ibsena ili Petera Handkea. Odbijanje dogmatizma čita se i u angažiranim suradnjama sa skupinama poput Dito'Dito i Rosas te umjetnicima kao što su Anne Teresa De Keersmaeker, Luk Perceval ili Julien Schoenaerts. Bez obzira što ne rade s redateljima, snaga njihovih predstava upravo izvire iz te osobitosti i fascinantnog užitka u glumi. Strategija grupe je i da glume na engleskome i francuskom jeziku pred najrazličitijim tipovima publike.
Na engleskom su uprizorili The Answering Machine, Earnest (Oscar Wilde), One 2 Life (prema različitim tekstovima Georgea L. Jackson), The Last Ones (Maksim Gorki), Yesterday we will (Jolente De Keersmaeker/Willy Thomas), Blackhole/Cancer (Gerardjan Aijnders), Point Blank (prema Čehovljevu Platonovu), Quartett (Heiner Müller), La Carta (Javier Tomeo), a 2 Antigone izvode na francuskom i engleskom jeziku.
