VOLKSBÜHNE AM ROSA-LUXEMBURG-PLATZ, BERLIN
Berlin, Njemačka

IVANOV
prema drami Antona Pavloviča Čehova

redatelj	Dimiter Gočev
dramaturgija	Peter Staatsman
scenografija	Katrin Brack
kostimografija	Katrin Lea Tag
svjetlo	Henning Streck
glazba	Sir Henry

glume

Ivanov	Samuel Finzi
Ana Petrovna, njegova žena	Almut Zilcher
Grof Šabeljski, njegov tetak	Thorsten Merten
Lebedjev	Wolfram Koch
Zinaida Savišna, njegova žena	Silvia Rieger
Saša, kći Lebedjevih	Birgit Minichmayr
Lvov, mladi seoski liječnik	Alexander Simon
Babakina, mlada udovica	Marie-Lou Sellem
Kosik	Winfried Wagner
Borkin	Milan Peschel
Nazarovna	Michael Klobe
Sluga Gavrila	Sir Henry

Predstava traje 2 sata i 20 minuta bez stanke.

Gočevljev Ivanov snažna je i surova, savršeno precizna predstava o egzistencijalnom očaju. Redatelj ne upotrebljava vizualne elemente koji su sinonim za Čehovljev svijet: bijela pamučna odijela, samovari i šalice za čaj. Nije riječ o dokolici građanskog društva. Te figure je danas nemoguće odglumiti i ispuniti ono što je nekoć bio temeljni kazališni zahtjev. Magla se ovdje nadvija nad nedruštven svijet. Kao u nekom Fassbinderovu filmu, iz nje izranjaju figure gubitnika, marginalaca, ljudi koje sve češće susrećemo u današnjem svijetu.

Gola pozornica ispunjena je maglom iz koje glumci izviru pred publiku prije nego li se povuku natrag u sivilo. Dimiter Gočev transformira Čehovljev tekst u seriju eksplozivnih, ravnodušnih, ciničnih i melankoličnih solo izvedaba. Djelo epske snage traganje je za dušom koja ogoljava otuđenu psihologiju modernog pojedinca.
Pozornica izlaže osamljene, ranjive ljude. Ivanov je nekoć bio entuzijast, a sad je zabrazdio u dugovima, tlači ga opresivna žena i pogađa depresija. Redatelj Dimiter Gočev bez brezovih šuma i dokonih razgovora prikazuje Ivanova kao grotesknu komediju o stagnirajućem društvu.
Slijedi filozofiju siromašnog teatra koji odbacuje pomagala radi dojma. Čehovljev tekst lišava svih tragova naturalizma, društveni život postaje cirkus, sajam taštine.
Iako je pun očaja, Gočevljev Ivanov slavi dramu, sreću i ljepotu. Časopis «Theater Heute» 2005. godine proglasio ga je najboljom njemačkom predstavom i najboljom scenografijom.

DIMITER GOČEV

Rođen je u travnju 1943. godine u Parvomeiu u Bugarskoj. S ocem 1962. odlazi u DDR, gdje upisuje studij medicine, a potom kazališnu znanost na Humboldtovu sveučilištu u Istočnom Berlinu. Godine 1968. postao je učenikom Benna Bessona i upoznao Heinera Müllera, čije tekstove otad redovito postavlja.
Godine 1979. ostvario je prve predstave u Bugarskoj i u DDR-u koji je te iste godine napustio zbog izgona Wolfa Biermanna. Godine 1991. dodijeljena mu je nagrada udruge kritičara s berlinske umjetničke akademije i izabran je za redatelja godine prema anketama uglednog «Theater Heutea». Istu je čast po drugi put primio 2005. za predstavu Ivanov.
Od 1993. do 1996. bio je stalni redatelj u Schauspielhausu u Düsseldorfu. Redovito režira u značajnim kazalištima Beča, Berlina, Düsseldorfa, Frankfurta i Hamburga.

Volksbühne am Rosa-Luxemburg-Platz

Volksbühne u središtu Berlina jedno je od vodećih i najinovativnijih kazališta u Njemačkoj. Osnovano je 1914. godine kao rezultat kulturnih previranja u građanskim društvenim pokretima. Erwin Piscator u 1920-ima i Benno Besson u 1970-ima imali su golem utjecaj na to kazalište. Nakon pada Berlinskog zida, Frank Castorf postao je ravnateljem i pretvorio ga je u možda najuspješnije, i najkontroverznije kazalište u ujedinjenoj Njemačkoj.

S paradoksalnim ciljevima da bude elitističko i populističko, ekscentrično i privlačno masama, Volksbühne ruši klasična ograničenja kazališta i potvrđuje ih na misaon način.
Volksbühneov imidž obilježila su Castorfova seizmografska istraživanja sadašnjosti i adaptacije velikih romana, Marthalerove statične freske, Schlingensiefovi revolucionarni kazališni potezi, djela Renéa Pollescha, kritičnog redatelja turbokapitalizma, te Gočevljeva originalna osuvremenjivanja klasika. Teorija, glazba, književnost, film i „Tematski vikendi“ pridonose „konceptu proširenog kazališta“. Zadatak im je pronaći kritičku publiku u zabavnom kazalištu i u aktualnoj raspravi o političkim zbivanjima.