JÓSZEF KATONA SZÍNHÁZ
Budimpešta, Mađarska
IVANOV
| autor | ANTON PAVLOVIČ ČEHOV |
| režija | TAMÁS ASCHER |
| suradnik redatelja | GYÖRGY TIWALD |
| scenografija | ZSOLT KHELL |
| kostimografija | GYÖRGYI SZAKÁCS |
| rasvjeta | TAMÁS BÁNYAI |
| glazba | MÁRTON KOVÁCS |
| dramaturgija | GÉZA FODOR, ILDIKÓ GÁSPÁR |
glume
| Ivanov | Ernő Fekete |
| Ana Petrovna | IldikóTóth |
| Zinaida | Judit Csoma / Erika Molnár |
| Lebedjev | Zoltán Bezerédi |
| Saša | Adél Jordán |
| Šabeljski | Gábor Máté |
| Lvov | Zoltán Rajkai |
| Babakina | Ági Szirtes |
| Borkin | Ervin Nagy |
| Kosih | János Bán |
| Avdotja Nazarovna | Éva Olsavszky |
| Jegoruška | Vilmos Kun |
| Gavrila | Vajdai |
| Petar | Imre Morvay |
| Prvi gost | Klára Czakó |
| Drugi gost | Béla Mészáros |
| Sudjeluju | Réka Pelsőczy, Szabina Nemes, Anna Pálmai, Csaba Erős, Máté Zarári, Csaba Hernádi |
Predstava traje 2 sata i 50 minuta i ima jednu stanku.
Ako ćemo teatar usporediti sa znanstvenim eksperimentom, a njegov prirodni materijal, dakle život sam, analizirati minuciozno poput Čehova koji je, kako je na to jednom podsjetio Peter Brook, nimalo slučajno bio liječnik, te je znao „nevidljivim skalpelom iz života izljuštiti sve one naslage koje sprječavaju da se dođe do suštine“, onda nimalo ne začuđuje što se redateljska vizura Tamása Aschera opisuje pažljivom, iscrpnom i pedantnom budući da je samo tako moguće dokučiti nesvakidašnji dar promatranja i prodiranja u suštinu kakav prepoznajemo kod Čehova.
Ivanov pati, razočaran i zgađen nad samim sobom. Kriza se produbljuje do posljednjeg metka. Detaljno razrađene faze (činove) tonjenja (otkrivanja praznine!?) u ovoj ćemo predstavi doživjeti kao najznačajniji dio izvedbenog mehanizma koji počiva na sjajnim glumcima kazališta «Jószsef Katona» koji su za glumu u predstavi Ivanov dobili najveće pohvale.
Bijedni život ponovno izlazi pred oči porote, pred publiku koja treba donijeti presudu. Čehov inzistira na tome da se zamislimo nad svojim životom proničući u najsitinije detalje ispraznog postojanja. Tamás Ascher režira Ivanova upravo tako da nijedan detalj ne bude zanemaren kako bi „spoznaja praznine“ postala što bližom.
“Najviše me zanimaju ljudski odnosi u Čehovljevim dramama, preciznije, mreža ljudskih odnosa... Ali nisam htio odbaciti ni ozračje, štoviše, nastojao sam napraviti izvedbu s dojmljivim ozračjem, što, doduše, nema nikakve veze s tradicionalnim, nostalgičnim čehovljevskim ozračjem na koje smo navikli. Moj Ivanov odigrava se u hladnu, depresivnu svijetu koji nam je veoma blizak... Tipična scena iz 60-ih i 70-ih. Ta scena nema veze sa scenama izvorne drame, no odlično opisuje 'unutarnju scenu', Ivanovu dušu, srž njegova bitka... Ivanov se nalazi u beznadnoj, depresivnoj situaciji.
Malo koja druga velika Čehovljeva drama nudi tako duboku analizu stanja svijesti lika - on u svakome trenutku želi znati što se s njime događa. Istodobno, ne uviđa da se oko njega sve ruši... Čehov je na svijet i na sve situacije gledao s određenim crnim humorom, iako je najvažnija karakteristika protagonista samosažaljenje. Mislim da izvedba ne treba podilaziti i naglašavati to samosažaljenje, nego ga treba prikazati na sarkastičan način.”
Tamás Ascher
TAMÁS ASCHER
Tamás Ascher rođen je 1949. godine u Budimpešti. Po završetku studija na Akademiji dramske umjetnosti u Budimpešti 1973. godine radio je kao direktor scene u kazalištu «Csiky Gergely» u Kaposvaru. Između 1978 i 1981. godine radio je za Narodno kazalište u Budimpešti, koje su u to vrijeme vodili Gabor Szekely i Gabor Zsambeki. Od 1983. godine radio je kao scenski direktor kazališta «Jozsef Katona», ali istodobno zadržao je i mjesto umjetničkog ravnatelja u Kaposvaru. Od 1989. godine član je Europske kazališne unije. Također predaje na Akademiji dramske umjetnosti u Budimpešti.
Neki od najrecentnijih radova u kazalištu Katona su: Brecht-Weillova Opera za tri groša, 2001., Kleistova Osveta, 2002, Čehovljev Ivanov, 2004. U ostale važnije produkcije ubrajaju se : Mozartov Idomeneo (1979., Budimpeštanska opera), te Don Giovanni (1993., Opera u Lyonu), Ostrovskijeva Profitabilna pozicija (1980., Narodno kazalište u Budimpešti), Gombrowiczeva Ivona, burgundijska princeza (1994., Akademietheater, Beč), Ionescova Lekcija (1997., Akademietheater, Beč), Moliereov Mizantrop (1997., Helsinki).
Produkcije Tamása Aschera obišle su više od četrdeset zemalja svijeta.
U Mađarskoj je taj redatelj dobitnik nagrade mađarske kazališne kritike sedam puta, četverostruki dobitnik nagrade Nacionalnog kazališnog festivala te dobitnik najviše državne nagrade za umjetnike u Mađarskoj – Kossuth, 1992. godine.
JÓZSEF KATONA SZÍNHÁZ
«József Katona» je najpoznatiji mađarski teatar. To je javno kazalište koje najvećim dijelom sponzorira Grad Budimpešta. Kao nezavisno kazalište nastalo je 1982. godine, izdvajajući se iz Narodnog kazališta Budimpešte, predvođeno intendantom Gaborom Szekelyom i umjetničkim ravnateljem Gaborom Zsambekiem. Od 1989. godine mjesto intendanta preuzeo je Gabor Zsambeki s Gaborom Mateom, te Tamásom Ascherom i Peterom Gotharom.
Kazalište Katona ima razgranate međunarodne veze i osnivački je član Unije europskih teatara. Redovito odlazi na međunarodne turneje i do danas se predstavilo u više od 60 gradova svijeta, od Pariza do Chicaga, od Londona do Bogote, Milana do Adelaide. Produkcije i umjetnici Katone su dobitnici brojnih prestižnih nacionalnih i međunarodnih priznanja i nagrada.
