Schaubühne am Lehniner Platz Berlin
MEGALOPOLIS

režija i koreografija
Constanza Macras

dramaturgija
Carmen Mehnert

scenografija
Alissa Kolbusch

rasvjeta
Sérgio de Carvalho Pessanha

ton
Stephan Wöhrmann

kostimografija
Gilvan Coêlho de Oliveira, Sophie Du Vinage

video
Constanza Macras, Maria Onis, Tobias Götz

izvode
Fernanda Farah, Anouk Froidevaux, Hyoung-Min Kim, Denis Kuhnert, Johanna Lemke, Kristina Lösche-Löwensen, Claus Erbskorn, Almut Lustig, Ronni Maciel, Ana Mondini, Franz Rogowski, Miki Shoji, Damir Zisko

glazba
Claus Erbskorn, Kristina Lösche-Löwensen, Almut Lustig

pomoćnik redateljice
Max Luz

scenski tehničar
Boris Helmdach

kostimi
Marcus Barros Cardoso

organizacija turneje
René Dombrowski

produkcija
CONSTANZA MACRAS | DORKYPARK i Schaubühne am Lehniner Platz

koprodukcija
HELLERAU – Europäisches Zentrum der Künste i MESS-om iz Sarajeva. Pokrovitelji predstave: Hauptstadtkulturfonds i Regierenden Bürgermeister von Berlin – Senatskanzlei – Kulturelle Angelegenheiten

MEGALOPOLIS nije konkretno, već je metafizičko mjesto. Scena je grad pod udarom globalizacije. Ovaj grad karakterizira nerazumljivost današnjih megagradova rađanih u kaosu. Njegova obilježja su nekontrolirano širenje, propadanje i beskrajno rastakanje. Zgusnutost i zbijenost grada rastače granicu između privatnog i javnog, ona gotovo nestaje. Ovo bezgraničje istodobno nas prisiljava da grad doživljavamo kao kolaž sačinjen od bezbrojnih biografskih isječaka. Borba dvoje uličnih prodavača za najbolju lokaciju danas je sukob od egzistencijalne važnosti, no sutra već past će u zaborav. Velegradi su paradigme prostora u kojima ljudi žive ne poznajući se. Ne samo da sveprisutni sustav nadziranja neprestano kreira kontrolirana bića, on proizvodi i nov oblik autopercepcije. Na taj se način tijelo osobe pretvara u izražajno sredstvo koje stvara, ali i razara sustave i pravila. Koji suodnosi ovdje još vrijede? Hoće li urbani razvoj slijediti nama nepoznate zakone? Je li očigledno propadanje društvenih odnosa uzrok ili posljedica raspada naših gradova? MEGALOPOLIS je nada i prokletstvo. MEGALOPOLIS je sretan grad. MEGALOPOLIS je neukrotiva tvorevina u neprekidnom pokretu.

Constanza Macras rođena je u Buenos Airesu, u Argentini, gdje studira ples i modni dizajn, razvijajući vlastiti izričaj i plešući u različitim skupinama. Studij plesa nastavlja u Amsterdamu i New Yorku. 1995. Macras seli u Berlin, gdje pleše u brojnim skupinama, a 1997. osniva vlastitu družinu TAMAGOTCHI Y2K.

Između 1998. i 2000. družina TAMAGOTCHI Y2K postavlja četiri komada: Wild Switzerland (Divlja Švicarska, 1998), Face One (Prvo lice, 1999), In Between (Između, 2000) i Dolce Vita (Slatki život, 2000), živi glazbeni performans “vezan za specifičnu lokaciju” (site-specific) koji uključuje umjetnike i umjetnice iz različitih disciplina te je osmišljen kao jednokratan događaj na svakoj od specifičnih lokacija.

Od 2001. do 2002., u suradnji sa Sophiensaele Macras razvija i postavlja “ljubavnu trilogiju” MIR: A Love Story trilogy (Prologue, The Conquer and Endurance).

Godine 2002. Macras radi kao kustosica na projektu PORNOsotros gdje s Lisi Estaras (Ballets C. de la B.) nastupa pod redateljskom palicom nekolicine redatelja u četiri kratka komada koja tematiziraju pornografiju. Projekt je ko-produkcija teatara Schaubuehne am Lehniner Platz i Gran Theatre Groningen.

Godine 2003 nastaje CONSTANZA MACRAS | DORKYPARK. Sve je počelo suradnjom Constanze Macras i dramaturginje Carmen Mehnert. Ubrzo uspostavljaju produkcijski ured zadužen za produkcije, financiranje i turneje družine. Družina odonda neprekidno surađuje sa stalnom grupom izvođača, među kojima su glumci i plesači koji su prethodno surađivali s TAMAGOTCHI Y2K: Knut Berger, Rahel Savoldelli, Claus Erbskorn i Angela Schubot. Družini se pridružuju i Yeri Anarika Vargaz Sanchez, Maike Moeller, Nabih Amaraoui, Hyoung Min Kim, Gail Sharrol Skrela, Ana Mondini, Ronni Maciel, glazbenici Almut Lustig i Kristina Loesche-Loewensen te niz gostujućih umjetnika i umjetnica.

Prva produkcija novoosnovane družine site-specifična je verzija “Povratka u sadašnjost” (Back to the Present). Predstava je smještena u Kaufhaus Jandorf, napuštenu robnu kuću s početka 20. stoljeća u središtu Berlina. U svojih gotovo šest sati trajanja “Povratak u sadašnjost” publici je predstavljen kroz čitavu kuću, uključujući dva bara i čajni salon.

developed by monad, powered by iskon