Peeping Tom
ULICA VANDENBRANDEN 32


redatelj
Gabriela Carrizo, Franck Chartier

kreacija i ples
Seoljin Kim, Hun-Mok Jung, Marie Gyselbrecht, Jos Baker, Sabine Molenaar, Eurudike De Beul

dramaturgija
Nico Leunen, Hildegard De Vuyst

asistentica na probama
Diane Fourdrignier

kreacija zvuka
Juan Carlos Tolosa, Glenn Vervliet


scenografija
Peeping Tom, Nele Dirckx, Yves Leirs, Frederik Liekens

dizajn svjetla
Filip Timmerman, Yves Leirs


kostimi
Diane Fourdrignier, Hyo Jung Jang

produkcija
Peeping Tom

koprodukcija
Theaterhaus Gessnerallee Zürich, KVS Brussel, Künstlerhaus Mousonturm Frankfurt a. M., Le Rive Gauche Saint-Etienne-du-Rouvray, La Rose des Vents Villeneuve d’Ascq, Theaterfestival Boulevard in Zusammenarbeit mit Theater aan de Parade und Verkadefabriek‘s-Hertogenbosch, Cankarjev Dom Ljubliana, Charleroi / Danses Centre choréographique de la Communauté française de Belgique

U “Ulici Vandenbranden 32” radnja se odvija pod otvorenim nebom u planinama s trošnim mobilnim kućicama kao jedinim skloništem. Dok se trilogija koncentrirala na intimu i unutrašnjost, ova nova predstava okreće se eks-timi (pojam ‘extimité’ iskovao je Lacan od riječi za intimu, ‘intimité’), i izvanjskome. Nalazimo se u maloj, izoliranoj zajednici čiji se stanovnici suočavaju s vlastitom osamljenošću. U ovom novom djelu fokus je na unutarnjim silama koje određuju u kojem će se smjeru likovi okrenuti, a njihovi motivi bivaju razotkriveni i lišeni svijesti. Likovi se razvijaju prvenstveno u ‘mentalnom’ prostoru. Granice između onoga što se događa u stvarnosti i onoga što protagonisti vjeruju da se događa u stvarnosti nestaju. Gube se u strahu od nečega za što se ispostavlja da leži u njima samima, pa ostaju zarobljeni u vlastitoj izolaciji.

Za Peeping Toma novo djelo uvijek počinje sa scenografijom. Ona uvelike određuje kako će se djelo razvijati i važno je otkriti kako specifično okruženje utječe na likove kad se u njemu zajedno nađu. U ovom radu Peeping Tom se htio pozabaviti širom zajednicom, i iznijeti stvari na vidjelo. Uistinu, golema ciklorama dimenzija 30m x 8m predstavlja bezgranično nebo pod kojim se minijaturan planinski lanac proteže unutar okvira i granica teatra.

Jedan od izvora nadahnuća za novi komad bio je film Shoheija Imamure “Balada o Narayami”. I “Ulica Vandenbranden 32” prikazuje udaljenu planinsku zajednicu čiji su običaji istodobno i zakoni. Nova glumačka postava vrlo je mlada, a Gabriela Carrizo i Franck Chartier htjeli su zaroniti u sav fiziološki teret koji može sprečavati mlade ljude, čak i one naizgled potpuno slobodne da čine što žele, da se ikad uistinu otrgnu od vlastitih korijena, svojih obitelji ili kulture. Na sceni se vidi i dolina, no protagonisti je se nikad zapravo ne uspijevaju domoći, a jednog od njih čeka i gora sudbina.

Za ovaj projekt Peeping Tom privukao je pet novih osoba. Gabriela Carrizo i Franck Chartier upoznali su troje mladih plesača za vrijeme audicija u Bruxellesu; Sabine Molenaar (Nizozemska), Marie Gyselbrecht (Belgija) i Jos Baker (Velika Britanija). Tijekom audicije na festivalu Impulstanz u Beču upoznali su dvoje južnokorejskih performera; Seoljin Kim i Hun-Mok Jung. Mezzosopran Eurudike De Beul također sudjeluje u ovom performansu. Glumica i plesačica Maria Otal, koja je godinama usprkos zasjala u ‘Le Sous Sol’, doprinijela je stvaranju predstave. Umrla je nenadano u Bruxellesu, 10 dana prije premijere. Peeping Tom njoj posvećuje ovu predstavu.

Za ovaj projekt Peeping Tom koristio je verziju za theremin Uspavanke iz Žar ptice Igora Stravinskog, koja nas istom uranja u melankoličan i uznemirujući univerzum, Peeping Tomu tako mio.

Peeping Tom

Trilogija ‘Vrt’, ‘Salon’ i ‘Podrum’ doživjela je golem uspjeh s preko 350 nastupa širom svijeta, osvojivši nekoliko značajnih nagrada među kojima ‘Nagradu za najbolju plesnu predstavu 2005’ u Francuskoj, ‘Young Directors Award 2007’ na festivalu u Salzburgu 2007. i nominaciju za ‘Theaterfestival 2007’ u Bruxellesu. Godine 2009. Peeping Tom konačno je zatvorio trilogiju na Međunarodnom umjetničkom festivalu u Melbourneu gdje su završni performansi osvojili ‘Patrons circle award’.

Trilogija je predstavila intimnu sliku četiri generacije jedne obitelji, unutar jasno utvrđenih arhitekturnih lokacija, Vrta, Salona i Podruma; obitelji čije su odluke vođene proizvoljnim događajima s kojima se svaki od pojedinaca neuspješno pokušava nositi. Zaslijepljena životnim okolnostima, ova obitelj vođena je, čini se, unaprijed određenom sudbinom i stoga je osuđena na bespomoćno batrganje.

developed by monad, powered by iskon