english

OTAC

redatelj: Franck Chartier

PEEPING TOM, Bruxelles, Belgija

Predstava traje: 1 sat i 30 minuta.

Predstava „Otac“ dolazi na Festival svjetskog kazališta prije mnogih prestižnih europskih destinacija kao što su Amsterdam, Bruxelles, Oslo, Sevilla, Antwerpen, Köln ili Strassbourg. “Peeping Tom” istaknuli se i stekli zavidnu reputaciju na svjetskoj sceni originalnim i spektakularnim koreografskim jezikom na rubu mogućeg i začudnim slikama stvarnosti, dok se od početka svog rada bave esencijalnim pitanjima ljudske prirode. U spektru njihova zanimanja su usporedni svjetovi koji supostoje s našim svijetom, pa njihove predstave često šokiraju jer se odipiru uobičajenim očekivanjima. Njihove predstave ostavljaju bez daha svojom zagonetnošću i ljepotom scenskih slika, snovitošću i pričama koje nikada nemaju jednoznačne odgovore. Predstave kazališne skupine “Peeping Tom” nezaboravan su kazališni doživljaj, svečanost teatarske čarolije čiji se učinci dugo osjećaju.

Njihova nova predstava “Otac”, prvi dio trilogije, je fascinantna i poetična elegija o prolaznosti ispripovjedana pokretima, promatrana iz očišta lika Oca - svojevrsnog Don Quijota koji pokušava pronaći smisao života. Na razmeđi između realnosti i fantazije Otac je svjestan da je proživio sve svoje juriše i promašene bitke s vjetrenjačama i ne preostaje mu drugo nego se suočiti s činjenicom da se približava nekom nejasnom završetku. Predstava oštro i duhovito prati njegovo suočavanje s odlaskom koje graniči s nadnaravnim, kao što i jest samo ugasnuće ljudskog života Otac je osoba s tajnom koju publika pokušava otkriti, djelomično gotovo mitološko biće s vlastitim halucincijama i sjećanjima koja prizivaju na promišljanje o prošlosti svakog čovjeka. A prošlost je nemoguće promijeniti, s njom se samo možemo pomiriti, zavoljeti je i prihvatiti.

Predstave kazališne skupine “Peeping Tom” nezaboravan su kazališni doživljaj, svečanost teatarske čarolije čiji se učinci dugo osjećaju.

PEEPING TOM

U nešto više od deset godina iz ad hoc kolektiva okupljenog za potrebe predstave Alaina Platela, pri čemu su s ograničenim resursima stvorili neobično dojmljiv komad (Caravane, 1999.), Peeping Tom izrastao je u uglednu kazališnu skupinu poznatu u zemlji i svijetu. Trilogija sastavljena od predstava Le Jardin (Vrt, 2001.), Le Salon (Salon, 2004.) i Le Sous Sol (Podrum, 2007.), kao i predstave Ulica Vandenbranden 32 (2009.) i A louer (Iznajmljuje se, 2011.), međunarodne su koprodukcije koje su s jednakim oduševljenjem dočekali publika i kritika, uz mnogobrojna gostovanja širom svijeta. Jezgru Peeping Toma čine njegovi umjetnički ravnatelji Gabriela Carrizo i Franck Chartier. Okupljena oko njih skupina je iznimno raznovrsnih umjetnika s kojima su uspostavili dugogodišnju suradnju. Njihova svestranost te prepoznatljivost njihovih izvođača zaslužni su za stvaranje iznimno originalnog interdisciplinarnog koreografskog jezika, gradeći čvrsto isprepleten opus jedinstvenog identiteta. Budući da su im korijeni duboko u plesu, pokret i slika njihova su ključna sredstva za uključivanje publike u intimnost na pozornici. Carrizo i Chartier tu intimnost definiraju kao razotkrivanje i približavanje nevidljivoga; na prvi pogled nebitnoga; kao i bitnoga koje se obično poriče, ili zagladi. Pitanje ljudske prirode i ponašanja srž je umjetničkog projekta skupine Peeping Tom. Njihove predstave bave se paralelnim svjetovima i isprekidanim svemirima u kojima se podriva uobičajena logika vremena, prostora i ugođaja.