RAMONA

Kazalište Gabriadze, Tbilisi, Gruzija

Autor, redatelj
Rezo Gabriadze
Izvođači
Ermon – Zaza Papuašvili
Ramona – Nino Kasradze
Babakhidi – Aleksei Kolgan
Samarkandsky – Roman Kartsev
Keto – Rusudan Bolkvadze
Beglar – Ruslan Mikaberidze
Viktor –Zaza Papuašvili
Olga –Nino Arsenišvili
Starac – Rezo Tavartkiladze
Rom –Nana Šonia
Klaunovi Uime i Vaime – Denis Surnov
Policajac –Davit Dvališvili
Seljak – Badri Gvazava
Animatori lutaka
Tamar Amirajibi, Niko Gelovani, Irakli Šarašidze, Badri Gvazava, Anna Nijaradze, Nino Sajaia
Oblikovatelj svjetla
Mamuka Bakradze
Oblikovatelj zvuka
David Khositašvili
Izrada lutaka i scene
Viktor Platonov, Luka Gonašvili , Aleksander Kheimanovski, Gela Jangirašvili , Aleksandra Luniakova, Oleg Ermolaev, Svetlana Pavlova, Giorgi Giorgobiani, Levan Kiknavelidze, Artem Ozerov, Avtandil Gonašvili, Tamar Chalauri, Tamar Kobaxidze, Nana Čezghia
Glazba
Elena Japaridze, Rezo Gabriadze

Trajanje predstave: 1 sat i 15 minuta

Riječ autora

“Kipling je jednom rekao da je 'lokomotiva, pored brodskog motora, najsenzitivnija stvar koju je čovjek napravio', a ja sam odlučio slijediti njegovu misao i pisati baš o tome. U mom umu je dugo zaboravljena i topla riječ lokomotiva dozivala nešto grublje, nešto što ispuhuje oblake pare, šireći miris ugljena čak i po kišnom vremenu. Lokomotiva me odvela do druge radosti – cirkusa, mirisa cerade, piljevine i nečega što ne bih volio nazvati gnojem. Putujući cirkus moga djetinjstva. Tako su se ta dva motiva – lokomotiva i cirkus – susrela. To su sjećanja za koja se činilo da su odavno nestala i ja sam osjetio potrebu pričati o tom osjećaju raja. I odjednom sam se, bez da sam to zaslužio, ponovno našao tamo odakle me život davno protjerao.“

O predstavi

Nalazeći inspiraciju u Kiplingovoj rečenici, autor se u ovoj predstavi odlučio vratiti prijateljima iz djetinjstva – lokomotivi i cirkuskom šatoru. I jedno i drugo relikti su nestajućeg svijeta, a u njegovim sjećanjima žive kao autonomni organizmi. U predstavi Ramona, redatelj i lutkar još jedanput priziva svoju umjetnost kako bi prikazao animaciju koja se nalazi u stvarima i dao glas nježnim osjećajima koje proživljavaju. Na željezničkoj postaji negdje u SSSR-u, Ramona (optimistična, znatiželjna i brza lokomotiva), zaljubi se u čvrsti željezni motor Ermon. No, Ermon nije slobodan izabrati kamo će ga tračnice odvesti, njegovo odredište je diktirano točkama koje ga vode prema dalekim zemljama. Na tom putu ljubavnike prati cirkus sa svojom magijom i trupom akrobata. Popularne melodije, miris piljevine i velike cirkuske geste pružaju pozadinski okvir za osjećaje, ispuhivanje pare i zvižduke dviju zaljubljenih lokomotiva.

Kazalište Gabriadze

“Ali moj san se ostvario. Vratio sam se slikama i sklupturama, ovaj put zauvijek. Zahvalan sam sudbini, lutkama i mojoj maloj kazališnoj trupi, koja šuška u mračnim uglovima stare zgrade”
Rezo Gabriadze

Iako skromno u veličini, Kazalište Gabriadze jedna je od istaknutijih svjetskih kulturnih institucija. Predstavljajući zrele lutkarske predstve pune dubine i značenja, steklo je poštovanje i priznanje međunarodne publike i kritike. S matičnim kazalištem gruzijskom Tbilisu skupinu vodi priznati umjetnik, pisac i redatelj Rezo Gabriadze. Kazalište Gabriadze neprestano je na turneji, a neka od nedavnih gostovanja uključuju: Festival Lincoln Center u New Yorku, Edinburški festival, Avignon Festival, Bogota Theater Festival, San Sebastian Festival, Toronto World Stage Festival, The Barbican Center u Londonu, Theater de la Ville u Parizu, The Kennedy Center Festival u Washingtonu, The Theatre Art Studio u Moskvi.

Kazalište Gabriadze nalazi se u srcu Tbilisija, u Starome gradu. Prekrasnu zgradu toga jedinstvenoga lutkarskog kazališta dizajnirao je sam Rezo Gabriadze.

Rezo Gabriadze

Rezo Gabridze stekao je svjetsku slavu kao scenarist, filmski i kazališni redatelj, kipar i lutkar, umjetnik prije svega. Rodio se u gradu Kutaisi u tada sovjetskoj Gruziji. Odrastao je u svijetu umjetnosti i književnosti. U kreativnome razvoju pažnju mu je privukao film. Napisao je više od 35 scenarija, uključujući one za sovjetske klasike Ne tuguj, Mimino i Kin-Dza-Dza. Frustriran nedostatkom intelektualne slobode u SSSR-u, okrenuo se lutkarskom kazalištu koje mu je pružalo mogućnost da posredno ispriča svoje priče. Godine 1981. osnovao je Kazalište Gabriadze, lutkarsko-dramsko kazalište u Starome gradu u Tbilisiju. Njegove produkcije predstava Afred i Violetta, Jesen našeg proljeća, Borba za Staljingrad, Ramona, Dijamant Maršala de Fant’e donijele su mu svjetsku slavu te ne prestaju oduševljavati publiku diljem svijeta. Kao slikar i grafički dizajner, likovno je uredio više od pedeset knjiga. Njegove ilustracije prate tekstove Puškina, Harmsa, Bitova... A njegova umjetnička djela mogu se vidjeti u brojnim svjetskim muzejima, uključujući Ermitaž u San Peterburgu, Muzej Dostojevskoga u Moskvi i u Galeriji Lenbach u Münchenu te u mnogim privatnim zbirkama.

Njegove sklupture Chizik-Pizik i Nos majora Kovaljova postale su neke od glavnih atrakcija San Peterburga. U listopadu 2012. godine u moskovskome muzeju likovne umjetnosti A. S. Puškin održana je njegova prva samostalna izložba slika, crteža i skulptura. U kazalištu u Tbilisiju izložba je sa stalnim postavom njegovih radova. Uz mnoga međunarodna priznanja dobio je i Odličje viteza reda umjetnosti i književnosti Vlade Francuske Republike.